Ko ovo pročita do kraja, taj nije normalan. A ja sam još gori.
Enivejz, evo šta sam našao sređujući hard.
Ništa od lektorisanja, ispravljanja slovnih ili bilo kojih drugih grešaka.
Diskutabilno je zašto sam uopšte probao da okačim ovo ludilo.
A, da! Pa zato što je Probno ludilo! :P
..i još nešto što sam primetio: koliko god lišen smisla i očigledne svrhe, tekst poprima sve više odlika filozofskog razmišljanja što više puštam misli da slobodno teku, od apsolutnog apsurda na početku, ka delimično razumljivim momentima inverzne logike na kraju.
Sun 11 Nov 2007 12:59:48 AM CET
spavanje je kao puding.
puding sa jagodama. sa slagom.
kada covek razmisli, imajuci u vidu da je covek i da jede, spavanje se moze tako cvrsto povezati sa pudingom, da srazmere takvih misli dostizu zastrasujuce dimenzije. ok lose sam se izrazio, spava mi se. i u tome je poenta.
ako bi svako spavao dovoljno, i ako bi jeo dovoljno pudinga, u svetu bi stvari bile mnogo lakse.
niko ne bi patio od nesanice. takodje niko ne bi ceznuo za pudingom.
vrlo jednostavna, a ipak opste zanemarena analogija!
s druge strane, stvari koje san moze da vam uradi su nove, cudne, ne ispitane i pomalo skakljive kao tema.
niko u sustini nije shvatio poslednju liniju sna. poslednja linija bilo koje stvari na svetu predstavlja njeno totalno rasvetljavanje. s druge strane poslednja linija sna, predstavlja njegov uspon. podizanje na sledeci nivo. uvodjenje zdrave svesti u celu pricu.
nesumnjive posledice koje snom opsednuti ljudski subjekti pokazuju, dosta se razlikuju od posledica koje se vide na laboratorijskim simpanzama. san je kod coveka kao jedna velika ruka, dodje i nasloni se na sto. iz nje izraste olovka a iz olovke papir. i pocinje da pise. notes, spisak namirnica ili roman, to je ruci sve jedno. a i papiru. jedinu razliku uocava samo olovka. olovka je uvek pospani predmet i upravo zbog te svoje osobine moze poprimiti oblik sna.
nastavljajuci analogiju, slova na papiru koja se stvaraju ispod trzave olovke, ustaju i sanjaju svoje snove. snove koje ne sanjaju slova otkucana pisacom masinom. snove koje ne sanjaju slova odstampana laserskim stampacem. njihovi snovi su jedinstveni. razlazu se u nematerjalnom svetu isto kao trunka mleka u crnoj kafi. najpre se uocavaju naizgled nepravilni fraktalni oblici, a zatim sledi potpuno sjedinjenje ideja.
ideje same za sebe predstavljaju poseban svet. u tom svetu one su slobodne da osecaju sve sto se moze stvoriti iz sna. osecanje njihovog medjusobnog grupisanja nesporno dovodi do idealizacije pospanosti. pospane ideje odlaze ka zalasku sunca, dok one koje se tek bude pocinju da sanjaju isti san unazad. to je kao da svaka sekunda tog sna sledi posle prethodne. tesko je shvatiti ove istinite definicije u budnom stanju. san pomaze shvatanju neshvatljivih stvari. takodje uproscava one komplikovane.
belezenje sna u koverte predstavlja poseban pojam. nije tajna da je takozvano „kovertiranje snova“ postalo dostupno kao sportska aktivnost jos pre vremena velikih spavaca. spavaci su vodili racuna o svojim snovima. sklapali su ih u velike svetove i stvarali poeziju njima. setali su svoje snove na povodcu, hranili ih jastucima i pevali im o dusecima sa oprugama. topla postelja bila je glavni predmet njihovih bajki. snovi vole da se o njima prica. takodje vole i da pricaju o vama. svi koji nisu spremni da sanjaju postaju svesni nedostatka vemena velikog spavaca u sebi. spavac je marioneta koju pokrece nelogicnost sna.