KAD ZAVRIJE TIŠINA…


Ponekad u meni, 
Zavrije 
Tišina, 
A sjećanja navru, 
K’o bujica 
Jaka, 
U mislima rat je, 
To mi je 
Sudbina, 
Dani su mi teški, 
Noć još teža 
Svaka, 
Pa se sjetim onih, 
Kojih više 
Nema, 
U mladosti ranoj, 
Dijelili smo 
Klupe, 
U vihoru rata, 
Prekrila ih 
Sjena, 
Od njihove žrtve, 
Neki korist 
Kupe. 
Sjetim se i takvih, 
Što su pričat 
Znali, 
Mirisali dima, 
Ni baruta 
Nisu, 
Ne sjete se nikad, 
Onih što su 
Pali, 
Čija se imena, 
Na spomenik 
Pišu. 
Žalosno što takvi, 
Pričaju i 
Danas, 
Dok iz dima oni, 
Jedva i riječ 
Kažu, 
Rječiti se nisu, 
Žrtvovali 
Za nas, 
Torbe su im pune, 
Brade lojem 
Mažu. 
Iskipit će jednom, 
Valjda i 
Tišina, 
Bujice će opet 
Lijepom našom 
Teći, 
Ne znam kome prija, 
Lažna riječ i 
Tmina, 
Jer istinu bolnu, 
Jednom treba 
Reći…

Goran Jurković 
13. siječnja 2026. godine.-

PUTNIK…


Katkad mislim,
Samo da sam 
Putnik,
Tu, kroz vrijeme, 
Nestalno i 
Jadno, 
Katkad mislim, 
Samo da sam 
Sjena, 
Što upija, 
Taj svoj život 
Gladno. 
Katkad opet, 
Mislim da sam 
Drvo, 
U života, 
Toj šumi 
Dubokoj, 
Koje vjetar, 
Lomi i 
Savija, 
U oluji, 
Tražeć’ mir i 
Spokoj. 
Katkad mislim, 
Da nestajem 
Jutrom, 
Poput rose, 
Sa zrakama 
Sunca, 
Ili možda, 
Gasim se u 
Suton, 
Poput svijeće, 
Izgorjela
Srca. 
Katkad opet, 
Budim se u 
Noći, 
Kovitlac me, 
Na to misli 
Tjera, 
Ne znam kol’ko, 
Izdržat ću 
Moći, 
Koliko je jaka, 
Moja 
Vjera. 
Katkad opet, 
Smiren sam i 
Sjetan, 
Ostvario,
Većinu sam 
Snova, 
I kad odem, 
Otići ću
Sretan, 
Kao putnik, 
Tražeć’ puta 
Nova… 

Goran Jurković 
17. siječnja 2026. godine.-

SVE JE MANJE DANA…


Galije nam opet, 
Pristižu u 
Luku, 
Pod palubom opet, 
Robovi 
Veslači, 
Opet nitko neće, 
Vidjeti im 
Muku, 
Okovi im teški, 
Dušu im se 
Tlači. 
Zar se nismo nikad, 
Mi od toga 
Makli, 
‘Zalud nekad prava, 
Imali su 
Ljudi, 
Veliki su opet, 
Manjeg šaptom 
Smakli, 
Jer Mali su za njih, 
Nevrijedni i 
Ludi. 
Opet su nam došla, 
Ta vremena 
Luda, 
Nema više pravde, 
Ima samo 
Moći, 
Normalno je opet, 
To vidjeti 
Svuda, 
Sve je manje dana, 
A sve više 
Noći…

Goran Jurković 
7. siječnja 2026. godine.-

 

SLUŠAJ TIŠINU…


Nakad zažmiri, 
I slušaj 
Tišinu, 
Raduj se miru, 
Duboko 
Diši, 
Osjeti život, 
Svu tu 
Silinu, 
Mislima svojim, 
Radost 
Ispiši. 
Odbaci mržnju, 
I misli 
Tmurne, 
Ljubav nek’ puni, 
Ti srce i 
Dušu, 
Vječnosti nema, 
Potrebe 
Žurne, 
Vjetri života, 
Sve kraće 
Pušu. 
Progledaj dušom,  
Oči 
Otvori, 
Shvati da dobro, 
Činiti 
Trebaš, 
Slušaj tišinu, 
Kako ti 
Zbori, 
I bolji budi, 
Jer vremena 
Nemaš…

Goran Jurković 
15. prosinca 2025. godine.- 

 

STUDEN VJETRIĆ…


Vjetar je jutros, 
Pomalo 
Zanesen, 
Možda jer prosinac, 
Zaključuje 
Jesen, 
Ili što možda, 
Blagdane već 
Sniva, 
Dok ih vrijeme hladno,
Još pred nama 
Skriva, 
Raznoseći studen, 
Zavlači se 
Svuda, 
Hučeć’ nekad samo,
Dajući si 
Truda, 
Nekad u tišini, 
Zimu 
Najavljuje, 
U toplini doma, 
Fijuk 
Omamljuje, 
Ponekad se voli, 
Igrati u 
Kosi, 
Taj naš studen vjetrić, 
Što blagdane 
Nosi…

Goran Jurković 
13. prosinca 2025. godine.-

Prosinac

NA SVOM TLU…


Reklo bi se, tu su, 
I žive svog 
Kraja, 
Kroz motive ličke, 
Povezuju 
Ljude, 
Pa slikaju platna, 
Puna 
Zavičaja, 
Vedute im žive, 
Nekad im se 
Čude. 
Tako oni svima, 
Ljubav 
Pokazuju, 
Prema tlu i kršu, 
Na to su 
Navikli, 
Na platnima priče, 
Kistom 
Razmazuju, 
Slaveć’ kraja svoga, 
Na kojem su 
Nikli…

Goran Jurković 
4. prosinca 2025. godine.-

NA SVOM TLU – otvorena izložba slika u Korenici autora Dijane Mlinarić, Željka Breke i Marije Božić


U sklopu Blagdanske priče u općini Plitvička Jezera, dana 5. prosinca 2025. godine u 18 sati u Kulturno informativnom centru u Korenici, otvorena je zajednička prodajna izložba slika „NA SVOM TLU“, autora Marije Božić, Željka Breke i Dijane Mlinarić.
Navedeni autori su inicijatori i sudionici velikog broja kulturnih događanja, pri čemu je posebno potrebito istaknuti i tradicionalnu Likovnu koloniju u Krbavici, koju svake godine pohodi značajan broj slikara, pri čemu je istoj jedan od glavnih pokrovitelja i općina Plitvička Jezera, a koju je koloniju utemeljio autor Željko Breka, nastojeći održati vezu sa svojim ličkim korjenima i njegujući uspomenu na svoju pokojnu majku.
Dijana, Marija i Željko, članovi su Likovne udruge Lika, već nekoliko godina intenzivno slikaju, te su do sada na području Like, Gacke i Krbave, odnosno u Sincu, Udbini, Gospiću, Otočcu, Korenici, Krbavici, te širem području Republike Hrvatske, sudjelovali na više od 130 likovnih kolonija, koje su uglavnom bile humanitarnog karaktera, a njihov humanitarni rad je također jedan od prepoznatljivih čimbenika njihovog likovnog stvaralaštva.
Motivi njihovih djela su vrlo raznoliki, te ističu prirodne ljepote, običaje i vrijednosti zavičaja, koji su također vrlo zastupljeni u ovoj doista jedinstvenoj prodajnoj izložbi, otvorenoj do kraja prosinca 2025. godine, a na kojoj je izloženo ukupno 36 umjetničkih slika.
Navedeni autori slikaju uglavnom tehnikom akrila, a okušali su se i u vrlo zahtjevnom oslikavanju murala na zgradama u Petrinji i u Korenici, kao i murala na koreničkom rotoru.
U uvodnom dijelu izložbe s nekoliko prigodnih riječi o postavljenoj izložbi nazočnim gostima i ljubiteljima umjetnosti obratio se domaći autor Goran Jurković, koji je moderirao ovo kulturno događanje, upotpunjeno s recitacijama autorskih pjesama Vesne Vidović i Gorana Jurkovića.
U ime autora s nekoliko prigodnih riječi obratila se Dijana Mlinarić, koja je zahvalila svima na dolasku i podršci, a potom se nazočnoj publici obratio i načelnik općine Plitvička Jezera Hrvoje Matejčić, koji je izrazio punu podršku autorima i njihovim nastojanjima da obogate kulturnu scenu općine Plitvička Jezera, nakon čega je isti otvorio izložbu. Nazočni gosti i ljubitelji umjetnosti su potom uživali u razgledanju postavljene izložbe, druženju i prigodnom domjenku koji je upriličen u prostorijama KIC-a u Korenici. 

Goran Jurković

DJEČJA IGRA…


Negdje daleko, 
Topovi 
Grme, 
Nevina krv, 
Zemlju 
Natapa, 
Tjeskoba se neka, 
Uvlači 
U me’, 
Može li svijet, 
Biti bez 
Rata. 
Može li barut, 
Zamijeniti 
Cvijeće, 
A smrt nek’ mijenja, 
Pšenica 
Zlatna, 
I dječja igra, 
Prepuna 
Sreće, 
Radosna zbilja, 
Nimalo 
Ratna. 
Mogu li igračke, 
Postati 
Glavne, 
Trgovci smrti, 
Nek’ smjesta 
Odu, 
Nek’ dječje igre, 
Postanu 
Slavne, 
Nek’ žive djeca, 
Svoju 
Slobodu…

Goran Jurković 
26. studenoga 2025. godine.-

 

TEŠKO BREME…


Opet mi plačeš, 
Domovino 
Moja, 
Jesen je stigla, 
Sjećanja 
Plove, 
Bolna je, živa, 
Još rana 
Tvoja, 
U ovo vrijeme, 
Kad molitva 
Zove, 
Vidiš ih dobro, 
Znaš ih u 
Dušu, 
Pamtiš im lica, 
Svaku kap 
Krvi, 
Zaborav tjeraš, 
Dok vjetrovi 
Pušu, 
Bitan je tebi, 
I zadnji i 
Prvi. 
Poklanjaš njima, 
Sve ovo 
Vrijeme, 
Dok gledaš u plamen, 
Titrave 
Svijeće, 
I dalje nosiš, 
To teško 
Breme, 
Koje ti nitko, 
Izbrisat 
Neće…

Goran Jurković 
11. studenoga 2025. godine.-

 

BOLNI MUK…


Danas moje srce, 
Malo kuca 
Jače, 
Zbog patnje i boli, 
Grada 
Vukovara, 
I Škabrnja naša, 
Danas isto 
Plače, 
Tuga teška danas, 
Dušu puku 
Para.
Pretužne i bolne
Pričaju se 
Priče, 
O sudbini teškoj, 
Što zadesi 
Puka, 
Bol, suze i ponos, 
Iznova sad 
Niče, 
Zaborava nema, 
Osim bolnog 
Muka. 
I dok Dunav teče, 
I bura dok 
Puše, 
Barjak dok vijori, 
U slobodna 
Jutra, 
Puk naš boli,  
Iz prošlosti
Guše, 
Uz jecaj iz duše, 
Na svom je i
Sutra…

Goran Jurković