„Travanj je najokrutniji mjesec, jorgovani se rađaju iz mrtve zemlje, stapajući žudnju i sjećanja, miješajući dosadno korijenje s proljetnom kišom.“, T.S. Eliot.
Plavo bijelo sivo
“…nemaš pravo kad kažeš da su se stvari promijenile jer nisu iste. Sada je sve drugačije, ali na drugačiji način. Ti si i dalje ista, samo sam ja bio budala. Sada više nisam. I tako, budući da sam se ja promijenio, ne misliš li da bi stvari opet mogle biti iste? Samo malo drugačije. (Strašna istina, scenarij: Vina Delmar, režija Leo McCarey)
Najgora od svega je ljubav
Jutarnja kiselina u ustima, članci prstiju ukočeni od hladnoće i noćne more. Najgora od svega je ljubav. I vrijeme. Ne možeš ih zahtijevati natrag, nepovratni su kao pala kiša, kao pisma koja smo otvorili, djevičanstva, ono što jednom nismo znali, sve što smo izgubili. (Do posljednjeg daha, Anne Sward)
Bila je u njemu neka slabost, a slabi su ljudi najopasniji, vuku druge dolje, od jakih se možeš obraniti, ali slabi ti se uvuku pod kožu. (Do posljednjeg daha, Anne Sward)
Muškarac što grli tek jednom…
“Zašto ljudi moraju biti ovako osamljeni? Što je smisao svega ovoga? Na svijetu postoje milijuni ljudi, a svi oni žude i traže od drugih da ih zadovolje, a opet se izoliraju. Zašto? Je li Zemlja stvorena samo da pothranjuje ljudsku samoću? (Moj slatki Sputnik, Haruki Murakami)
prazan dan
Naoko me jednom pitala-samo jedanput – imam li neku curu koja mi se sviđa. Rekao sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu.
– Bila je draga – rekao sam – bilo mi je lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne znam, katkad mi se čini da u srcu imam nekakvu tvrdu košticu pa u njega ne može ući baš mnogo. Pitam se mogu li uopće nekoga stvarno voljeti. (Norveška šuma, Haruki Murakami)
Zima kao da je bila jučer …
Čudan san
zašto smo sada toliko daleko?
natpis govori sam za sebe…..
pistacija i jagoda…………………
Zvonimirova ulica, Zagreb
detalj s kave………….
natpis na početku Strossmayerovog šetališta: Volim ovu ulicu
kupanje u fontani
ručak…..
trešnja na poklon…za ljepši dan
apsolutno zaljubljena u hortenzije
ps. na slikama se ne može zabilježiti divan miris lipa koji prožima cijeli grad
67 ljudi koji vole jazz :-)
Samo nekoliko fotografija sa Zrinjevca gdje se ovaj vikend održavao dio programa uličnog festivala Cest id d’ Best. Konkretno, fotografije su sa jazz koncerta. Prijatelj i ja slučajno smo naišli i ostali cijelu večer. Ugodno smješteni, uz pivo komentirali smo kako se čini da smo ovu večer u bilo kojem drugom gradu, sve samo ne u Zagrebu i kako ovom gradu kronično nedostaje kreativnih načina zabave. Dobro raspoloženje i energija gotovo se mogla napipati. Valjda nešto sa ljetom pred vratima, odmorom, morem, opuštanjem. Nakon silnih zavrzlama posljednjih nekoliko tjedana ovakva večer bila je više nego dobrodošla.
ti nemaš srce
“Osim toga, u to doba sam ga voljela,
a čovjek je sklon precijeniti vrijednost predmeta koji ljubi.” ( Sedam sestrica, Margaret Drabble)
miris jasmina 