Prije par dana vratilo mi se dijete iz skole i onako ulazeci sva razdragana izvadila je ,,Milku“iz torbe da pocasti svoje roditelje.Nasmijali smo se i uzeli po kockicu cokolade sa onim stalnim pitanjem; kako je bilo u skolu? ,,Dobro ovaj profesor pitao ovo ,ovaj ono,drug kazao to mi smo se smijali,nema mnogo za ucenje „veselo moja djevojcica izgovori sve u jednom dahu.Znajuci koliko novca sa sobom nosi onako strogo roditeljski upita je odakle joj  novac za cokoladu?Jos uvijek sva radosna izdiktira nama  dozivljaj toga dana i uspjeh koji je postigla.Posle casova ona i njeni drugari su se zaputili u kladionicu i dobila je pare na tombulu pocetnicka sreca ju je posluzila odrekla se svoga  dorucka ali je zato ,,petorostruko bila nagrađena za taj trud“do kraja nedelje imacu novac za dorucak ponosno rece moje dijete.Cutala sam par minuta zamisljena pred tom konsatacijom zgranuta saznanjem da je pocela da posecuje kladionice.Objasnila sam joj da nebi trebala da to radi vise da se novac tako lako ne dobij,da je maloljetna i nebi trebala da posecuje kladionice.Ljudi se brzo naviknu na laku zaradu i da bi nesto dobio uvijek moras dati.Pola moga razreda ide u kladionicu rece ona.Znam, pomisli u sebi,kako i nebi kad su na svakom koraku .Uzgredno joj napomenu da prosetamo skupa po gradu i da posetimo znacajna mjesta .Tata neka uđe u apoteku da vidi jesu li stigli ljekovi zato sto je bolestan,ja cu provjerit u banku da se nije drzava zeznula pa mi uplatila jos jednu penziju da bih ti dala novac da i ti obiđes kladionicu tako cemo redom obici najposecenija mjesta  ovog naseg grada.Da je samo nas grad bilo bi mi lakse ali na zalost nije.Sve vise djece posecuje kladionice ,odrice se svoje uzine, đeparca  u nadi da ce dobiti pare nekad i uspiju ,ali vrlo retko.

Odrastamo.Misao se vrti u glavi kako najbolje i na koji nacin pomoci da to odrastanje bude najbolje.A onda odnekud ispliva .

Nikada se ne stigne gde se snijevalo i naumilo.Nikad.Niko nije pobjegao od svoga u sebi.Covjek nije ptica covjek je puz.I kad juri on mili,i kad se odrice svoga na leđima mu je svoje.Nema srece ni u slobodi ni u napretku,ima samo promjena u patnji.Mnoze joj se uzroci i razlozi.Ne zivi se od vere u buducnost.Na kisi prokisnjavaju ideali.A na cilj ne stizu oni najbolji vec oni vjesti i lukaviji.za svaku priliku vjesiji i lukaviji.

This is your very first post. Click the Edit link to modify or delete it, or start a new post. If you like, use this post to tell readers why you started this blog and what you plan to do with it.