Блог

  • Da li je sex ljubav?

    Da li je sex ljubav?

    Photo by ROMAN ODINTSOV on Pexels.com

    Šta je za vas ljubav? Kako je definišete?

    Primijetio sam da taj pojam svako definiše na svoj način i da je retko pronaći nekoga s kim možeš dublje razgovarati o toj temi na osnovu argumenata.

    Najčešće čujem tu debatu na televiziji ili kada odem da se šišam, pošto je obično oko mene desetak žena, i svakako, one imaju svoje mišljenje na tu temu.

    Mišljenja o seksu i ljubavi koja čujem na televiziji ne razlikuju se mnogo od onih koje čujem u salonu.

    Kažu da je seks neraskidivi deo ljubavi i da, samim tim, ako je seks dobar, to znači da ljubavi ima, a kada nije dobar, onda se ‘ljubav gasi.’

    Da li se slažete s tim?

    Photo by Valeria Boltneva on Pexels.com

    Ako gledamo na taj način, ljubavi oko mene ima za izvoz. Devojaka pun grad, ne zna se koja je zgodnija, provokativno odevene kada krenu u diskoteku i dodaju ‘malo’ alkohola uz glasnu muziku, a s druge strane čopor muškaraca koji vreba priliku – tu do te ljubavi mora da dođe. Šanse da se ta ljubav te večeri ne desi svode se na statističku grešku.

    Samo mi nije jasno, ako je to ljubav, zašto ima toliko razvoda brakova i abortusa?

    Zaista bih voleo da čujem vaše mišljenje na ovu temu.

    Za mene je ljubav neko ‘nad’ osećanje. Mislim da je to korak ka nečemu ‘božanskom.’ Čak šta više, ne mislim da je seks uopšte presudni deo toga.

    Zamislite da se zaljubite u nečiji um, dušu i telo. Samo zamislite. Zamislite da vas ta osoba opija svojom mudrošću, hrabrošću i nečim što je retkost, a to je ‘unikatnost.’ Kako biste se osećali?

    Živo. Tako bih se ja osećao. Osećao bih da život ima smisla i da vredi živeti, boriti se i ginuti za nešto takvo.

    Možda ta osoba čak i nema neko savršeno telo, ali ima u svojoj duši nešto čega želite da budete deo.

    Zamislite sad da imate seks s takvom osobom. Koliko biste dali svojih mogućnosti da zadovoljite svaku njenu potrebu?

    Zašto? Jer svaki atom vašeg tela dok je gledate vrišti: ‘Volim te.’

    Meni bi bio poraz da takvu osobu ne dovedem do orgazma. Ne zato što sam neki macho man, već zato što je volim i želim da se borim za njenu ljubav. A ako je već dobijem i vidim da je vredna tog truda, želim da pokažem da sam i ja vredan.

    Ako se ta osoba bori za mene i za ono što predstavljam, na isti način na koji se ja borim za nju, za mene je to ljubav.

    Za mene je ljubav kada joj je hladno da joj donesem cebe i sholju toplog caja 🙂

    A za vas?

  • Razlika izmedju  NACIONALIZMA i PATRIOTIZMA

    Razlika izmedju NACIONALIZMA i PATRIOTIZMA

    O ovoj temi u mojoj zemlji se retko govori. Nacionalizam se kod nas propagira godinama, često kroz medije i politiku, dok reč „patriotizam“ skoro da ne postoji.

    Nacionalizam deli ljude na „NAS“ i „NJIH“. Često vodi ka nasilju, mržnji i sukobima. Deca nacionalizma su ideologije poput nacizma, fašizma i šovinizma.

    Setite se 90-ih: ratovi, pljačke, ubistva, proterivanja. Ljudi iz vrha vlasti obogatili su se na patnji drugih. Masovno krvoproliće desilo se među narodima koji su govorili istim jezikom, delili kulturu i živeli zajedno decenijama.

    Patriotizam je drugačiji. To je ljubav prema svojoj zemlji i svim ljudima koji u njoj žive, spremnost da pomogneš i osećaj povezanosti sa zajednicom.

    Ko je pravi Srbin, Hrvat ili Bosanac? To nije visina, boja kože, vera ili ideologija. Pravi dokaz čoveka je u njegovim postupcima: kako pomaže drugima, kako poštuje različitosti.

    Ja volim svoju zemlju, svoju porodicu i komšije. Nikada nisam delio ljude po boji kože, veri ili bogatstvu. Juče je izgladneli pas išao za mnom nekoliko blokova. Kupio sam mu pancerotu i jogurt i gledao kako jede – srce mi je bilo puno.

    Poruka je jasna: budi čovek. Poštuj različitosti. Ne sudi po naciji ili veri. Pomagati čini svet boljim mestom.

  • PAD BASTILJE !!

    PAD BASTILJE !!

    Bastilja je pala 14. jula 1789. godine. Čuvena tvrđava (zatvor) u koju su slati svi oni koji su se zamerili kralju. Obično su slati bez ikakvog suđenja i prava da se brane, zverski mučeni i ubijani. Kada su revolucionari upali u Bastilju, unutra je bilo svega nekoliko zatvorenika i stražara, ali Bastilja je morala pasti!
    Zašto?
    Zato što je bila simbol autokratije, diktature i kršenja osnovnih ljudskih prava. Francuski narod je uspeo da se izbori — tek posle nekoliko revolucija i desetina hiljada izgubljenih života — za vladavinu prava i zakona, umesto vlasti autokrata i diktatora. Izborili su se da budu predstavljeni u parlamentu i da imaju nezavisne institucije pred kojima je čak i predsednik odgovoran.

    Danas, naši hrabri studenti stoje ispred srpske Bastilje – RTS-a – i bore se za istu stvar, 236 godina kasnije.
    RTS je simbol propagiranja dezinformacija, podela u društvu i te postkomunističke, radikalske ideologije ultranacionalizma koja nam je donela ratove, bedu i zavadila nas sa celim svetom.
    Znate, kada pričate s ljudima kojima je RTS osnovni izvor informacija (kao i njegova „deca“: Pink, Informer, Happy, B92, Prva…), vidite da oni žive tu ideologiju. Kao u Orvelovoj 1984. Oni vide korupciju oko sebe i vide lidere i stranku za koju glasaju kako se bogate nenormalnom brzinom; vide da fabrike propadaju, da je obrazovanje u sve lošijem stanju, da su prosvetni radnici diskriminisani, da bolnice često liče na štale, da doktori i medicinske sestre nemaju osnovne uslove za rad, da je mobing sve prisutniji i da je stranačka knjižica često uslov za komad hleba.

    Oni sve to vide, sve se dešava pred njihovim očima, ali ne krive svoju stranku i ljude na vlasti. Zaslepljeni svakodnevnim medijskim manipulacijama, oni krive ZAPAD i dive se Rusiji, Azerbejdžanu, Belorusiji — autokratskim državama.

    Kada se koristi termin ZAPAD, misli se na zemlje Zapadnog bloka. Za vreme Hladnog rata, svet je bio podeljen na Istočni i Zapadni blok. Komunističke zemlje, sa SSSR-om na čelu, činile su Istočni blok, a antikomunističke države — parlamentarne demokratije — činile su Zapadni blok. Taj izraz opstaje do danas. I danas, mnogo godina nakon pada komunizma, autokrate i diktatori i dalje za siromaštvo svog naroda (zanemarujući svoje ekstremno bogatstvo) okrivljuju ZAPAD. Jer, glupo bi bilo da priznaju da su sve te kompanije, vile, zgrade, luksuzni automobili — dobijeni tako što su se „pozajmljivali“ iz budžeta.

    Zamislite da naš „prvorođeni“ kaže:
    „Sve te puteve, bolnice i mostove, koje pominjem da sam ja izgradio, izgrađene su parama građana Srbije — njihovim porezima, akcizama i taksama koje svakodnevno plaćaju. Čak i ja, i svi moji ministri, primamo platu iz tog novca. Hvala vam, građani Srbije.“

    Znate, ja poznajem ljude — pošto živim u manjem mestu — koji veruju da im Vučić svakog prvog u mesecu iz svog novčanika šalje penziju (platu). Sve je to plod višegodišnje, svakodnevne propagande RTS-a i ostalih državnih medija.

    Naši studenti, zajedno sa svojim roditeljima i odredjenim brojem gradjana, već drugi dan blokiraju RTS.
    Oni hrabro stoje ispred srpske Bastilje i bore se protiv medijskog mraka. POTREBNA IM JE VAŠA POMOĆ. BASTILJA SE LJULJA! Huligana, policije i provokatora je sve više oko njih. Napali su sam srž problema i ne odustaju.
    POMOZITE IM DA IZDRŽE DO KRAJA!

    Sutra će vas vaša deca, unučići, pitati gde ste bili kada se rušila diktatura u Srbiji.
    Neka budu ponosni na vas!
    SVI ISPRED RTS-a!

  • Golub i kap vode: Lekcija hrabrosti

    Golub i kap vode: Lekcija hrabrosti

    Ima jedna prelepa basna sa divnom porukom. Pokušaću da vam je prepričam što tačnije mogu.

    Radi se o dva goluba koja stoje na grani i gledaju kuću koja gori, a koju su razbojnici nedavno zapalili. Jedan od njih poleti do reke, uzme kap vode u svoj kljun, zatim odleti do plamena i ispusti tu kap. Tako to ponavlja iznova i iznova, sve dok ga drugi golub ne upita: ‘Zašto to radiš? Znaš da ništa ne možeš da promeniš.’

    Prvi golub mu odgovori: ‘Znam, ali barem želim da se zna na čijoj sam strani bio.’ I ponovo odleti do reke po kap vode.

    Vi zaslužujete da vas vodaju po autobusima zato što ste dobili posao preko stranke, i da tapšete kada vam kažu da tapšete i za koga da tapšete. Zaslužujete da lajete kada vam kažu da lajete i na koga da lajete, ali ovu decu ne zaslužujete.

    Zamislite da svako od nas uradi samo ono što je do njega, za neko bolje sutra svoje zajednice, ništa više od toga. Samo da odnese kap vode i prospe je na plamen. Ta jedna kap neće promeniti ništa, ali ako svi mi uzmemo po jednu kap i odnesemo je da prospemo na plamen nečije kuće koja gori, ugasićemo požar. Pomoći ćemo nekome da mu život ne odnese taj plamen zajedno sa kućom.

    Zadnjih par dana gledam proteste studenata. Hrabrih, odvažnih, mladih ljudi, punih snova o boljem sutra, spremnih da se bore kako bi ostvarili te snove i živeli u normalnom društvu sa uređenim sistemom, u kojem će se poštovati znanje, postojati nezavisne institucije i u kojem će svako biti odgovoran pred zakonom. Oni su digli glas zato što niko nije odgovarao, niti će odgovarati, za pogibiju petnaestoro nevinih ljudi, i zatražili veća sredstva za obrazovanje jer je ceo obrazovni sistem kod nas degradiran, a propagiraju se neke druge vrednosti (‘Južni vetar’, Maraš, kriminal, rijaliti programi puni prostitutki, kriminalaca i izopačenih likova. Svaka druga pop pesma propagira kriminal i ‘opasne momke’, a preko nacionalnih medija propagira se najgora vrsta nacionalizma i podele na ‘nas’ i ‘njih’. Obrazovanje se svesno guši i potiskuje ne u drugi, već u peti plan).

    Ti mladi ljudi su izašli na ulice, hrabro i odvažno, blokirali svoje fakultete i gimnazije, i zaustavili sve na 15 minuta kao podsetnik na petnaestoro poginulih za čiju smrt niko neće odgovarati. Tim mladim ljudima je prećeno, vređani su uživo i preko svih nacionalnih i provladinih medija. Kada ni to nije dalo rezultate, slali su kriminalce na njih, vođe navijača, bolesne babe koje ‘kasne na porođaj’, premlaćivali ih po ulicama. Međutim, oni su se opet sutradan pojavili na istom mestu, postojano, hrabro, i opet, zarad svojih ideala, stavili na test čvrstinu svojih kostiju.

    Ono što je mene povredilo jeste to što većina građana Srbije hrabro gleda kako kriminalci, narko dileri i prostaci tuku, vređaju i ponižavaju buduće intelektualce, lekare, hirurge, inženjere, ekonomiste, pravnike, pa i buduće sveštenike. Većina građana Srbije hrabro gleda kako kriminalci tuku njihovu decu, provociraju, vređaju i raznose ih skupocenim kolima po ulici.

    Ta deca se bore, ne za njihovo, već za naše bolje sutra. Ta deca se bore za državu gde će se znanje ceniti i gde neće biti ni ‘vođe’ ni ‘čvrste ruke’ na čelu države, već uređenog sistema.

    Ta deca će sve to doneti, verujte mi da hoće, ali ne vama, već nekoj Švajcarskoj, Francuskoj, Kanadi, Americi, Norveškoj, Danskoj, Švedskoj, jer vi tu decu ne zaslužujete.

    Vi zaslužujete da vas vodaju po autobusima zato što ste dobili posao preko stranke, i da tapšete kada vam kažu da tapšete i za koga da tapšete. Zaslužujete da lajete kada vam kažu da lajete i na koga da lajete, ali ovu decu ne zaslužujete.

    Ovi protesti neće uspeti; prevelika sila je udarila na decu, ali ponos na njihovu hrabrost ostaće veći i upisan kao legenda koja će se prepričavati s kolena na koleno. Neki ljudi toj hrabroj deci svakodnevno nose ćebad, malo voća, malo hrane. Možda ništa neće promeniti, jer je sve to premalo, ali će bar znati na čijoj su bili strani.

    Stidite se i gledajte rijaliti jer samo večeras možete saznati ko je juče čačkao čiji falus, a već sutra počinje novo jutro s Jovanom Jeremić

  • Da li ste i vi vernik?

    Da li ste i vi vernik?

    Imam poprlican broj godina i upoznao sam svakakve ljude i ovde i u inostranstvu.

    Jedna od franpantnih pojava su mi „vernici“.

    Zasto pod znacima navoda?

    Jer ti ljudi nemaju pojma o veru.

    Pazite, preko 90% ljudi koje sam ja upoznao nezna osnovne stvari o svojoj veri. Oni slave slavu, a niti znaju koga slave, niti zasto.

    Da ih pitas koliko ima Jevandjelja , gledace te kao tele u sarena vrata i lupiti neki broj.

    Po selima obicno vernici su i rusofili, vole diktatore ( da, dobru sam rec upotrebi, jer to sto oni osecaju je ljubav) i mrze Jevreje.

    Pokusao sam par puta uci u debatu sa nekima od njih o tome da je Isus bio Jevrej i da su skoro svi likovi iz Jevandjelja bili Jevreji, kao da je i Mojsije bio Jevrejin, ali slaba vajda, Pink i Informer su odradili svoje.

    Nije mi jasna samo jedna stvar, ako se ti ljudi izjasnjavaju kao vernici, a niti su procitali neku od svetih knjiga niti su poznavaoci istorije, da li mogu da se izjasnjavaju i kao piloti ili hirurzi? Svakako podjednako nista ne znaju ni o tim oblastima , pa razmisljam, zasto da ne ?

  • Zasto su ovi ljudi na ulicama?

    Bio sam juce ( 19.05 2023) na protestima i odusevio se masom koju sam video. Nikada nisam video toliko ljudi.

    Dok sam koracao sa kolonom slusao sam price ljudi oko mene zasto su dosli. Ono sto me je odusevilo, je da je malo koja prica bila nerealna . Vecina ljudi, koji su bili oko mene je govorila da im je dosta Informera, Aloa, Pinka , Happya .. i njihovog konstantnog propagiranja mrznje prema Zapadu, Hrvatima, Muslimanima,Siptarima, Albancima svakom ko misli drugacije etc..i konstantnog velicanja kulta vodje i propagiranje kriminala.

    Kao sto znate, na nacionlanoj frek. se relativizuje kriminal i kriminalci se pokazuju kao heroji iz senke, puni empatije, koji po kad kad ubiju nekoga , ali ne namerno, nekada zato sto moraju, a nekada slucajno.

    Uz finansiranje nase vlade, stvorene su serije „Juzni vetar“, „Klan“ …, koje se prikazuju u udarnim terminima i salju jasnu poruku „Kriminal je cool. Budi i ti cool!“

    Umesto obrazovanih emisija, godinama vec se forsiraju rijaliti programi gde se ljudi , iz svera zivota kao sto je prostitucija, dilovanje, ubistva, predstavljaju kao ikone pop kulture.

    Pored toga, naravno, najpopularnija vrsta muzike kao svoju sustinu ima „zivot na ivici“ ciji su sastavni deo „kurve“, „kriminal“ ,“skupa kola“ i „belo“.

    Posle nekoliko godina forsiranje takvog sadrzaja, dosli smo do ovoga..

    Heroji ove dece su kriminalci i roditelji u vecini slucajeva ne mogu da uticu da se to promeni jer roditelji nisu „cool“ i „ne razumeju“.

    Takodje, prava nastavnika i profesora, u opstem obrazovanju dece, su se svela na minimum. Cesti su snimci gde se deca takmice ko bolje i kreativnije maltretira svog nastavnika ili profesora.

    Imate na desetine ovakvih klipova na Youtube i TikTok platformi.

    Zadnjih 30 ak dana desila su se dva masovna ubistva…

    O njima ne zelim da pisem, dosta je stvari i receno i napisano.

    Ne treba zanemariti mentalno stanje starijih i ljudi koji su slabije funkcionalno pismeni ili totalno nepismeni i kojima se i forsira propaganda o ekonomskom tigru koga svi mrze, umesto da mu se dive.

    Ako ste imali priliku, a verujem da jeste, da razgovarate sa nekima od njih, shvatili bi ste da oni vole Vucica i Putina, kao clanove svoje porodice i da iskreno mrze i preziru svakog ko ih ne voli, pa bili to i clanovi njihove najuze familije.

    ( Do skora mi nije bilo jasno to forsiranje ljubavi prema liku vodje, a onda sam skonta.. Ako nekog zaista volis, oprostices mu, ma sta on uradio.)

    Bojim se , ako neki od tih ljudi imaju zaostalo oruzje iz rata….

  • Sta je za vas „vitestvo“?

    Sta je za vas „vitestvo“?

    Photo by Gioele Fazzeri on Pexels.com

    Sta je za vas vitestvo?

    Msm, toliko cesto cujemo taj termin. Ja verujem da svako od vas ima neku neku sliku u glavi sta bi to trebalo da znaci. Bas bih voleo da cujem par misljenja na ovu temu.

    Za mene „vitestvo“ predstavlja skupo odredjenih vrednosti koje se zasnivaju na hrabrosti i pomoci slabijima od sebe i te dve stvari su mi nekako nerazdvojne.

    Msm, da ljudi, pogotovo muskarci, treba da teze tom nekom „vitestvu“. Ne mislim da je dostizno, ali svakako treba ici ka njemu.

    Tesko mi pada da mesecima i godinama ne vidim nikog , makar bio on i slucajni prolaznik, ko odgovara tom opisu.

    Vidjam hvalisavce koji opisuju sebe na jedan takav nacin. Upoznao sam i ljude od vere koji o sebi takodje imaju tavo misljenje, a onda udje gladno dete u pekaru da prosi i niko, ali bas niko se ne seti da mu kupi kiflu.

    Niko od tih ljudi posvecenih veri nije bio bas toliko posvecen istoj da proda svoj luksuzni automobil i da novac za lecenje dece.

    Cak i gora kasta ljudi su mi oni koji pomazu radi popularnosti. Tipa ako je puna ulica ljudi, on ce prvi pritrcati nekoj baki koja je pala na ulici i napraviti jos vecu scenu nego sto jeste, gledajuci da svako, ali bas svako primeti koliko je on dobar covek , a zatim ce otici kuci i zviznuti zeni samar zato sto je ustao na levu nogu.

    Po meni, osoba koja tezi vitestvu treba da bude sposobna, ambiciozna i jaka , kako bi uopste bio u mogucnosti da pomogne i sebi i drugima jer ako ste slabi, a prostodusni, dzabe ste se radjali.

    Zvuci brutalno? Realnost ce vam pokazati sta znaci rec brutalnost , svako slovo i svaki zvuk u toj reci.

    Zivot je daleko od fer pleya. AKo niste dovoljno snazni da odbranite sebe od neprijatelja, kako cete pomoci drugima?

    Ali ako jeste dovoljno snazni, dovoljno ambiciozni, sposobni i uporni i zaista uspete da napravite neku veliku stvar, setiti se u tim trenucima, sa svim oziljcima koje nosite iz prethodnih bitaka, onih koji ne mogu svoje bite da biju samostalno i budete im oslonac, vi ste nista drugo nego vitez i neko koga treba slaviti.

  • Uzaludan trud

    Uzaludan trud

     

     

    Trud je u vecini slucajeva jedina stvar sto stoji izmedju nas i nasih ciljeva ali po nekada trud je uzaludan, bespotreban, pa cak i pogresan.

    Nikada nisam bio narocito talentovan za muziku, sport i sl. stvari i zato sam trudom nadoknadjivao svoje nedostatke.

    Veoma tesko mi je padalo, cak mozda i teze od licnih poraza, kada sam bio u prilici da vidim ljude, daleko talentvanije od ostalih, a vidjao sam ih cesto, kako ne ulazu ni kap znoja u svoj talenat .

    Oni su izabrani, njima je dato da budu iznad mase, unikatni, najbolji u svojim profesijama, a svojim nezalaganjem ucinili su da postanu samo jedni od mnogih.

    Ne znam kako je njima, ali mene to boli jer razmisljam koliko ja moram napora i truda da ulozim da bih uopste mogao da im pariram, a oni svoji talenat shvataju zdravo za gotovo.

    Kada zacrtam cilj trud vidim kao neophodni proces da bi se taj cilj ostvario.

    Cesto sam bio u prilici da vidim druge, pa i sebe samog, da se trudim, pokusavam, dajem svoji maximum, iz dana u dan, iz meseca u mesec, a rezultati ostaju isti pa cak i gori.

    To vam je kao kada se zaglavite sa automobilom u dubokom blatu i pokusavate da se izvucete, dajete glas, slajfujete, cimate vozilo, a blato je sve dublje i dublje, glib oko tockova je sve veci.

    Kada se covek nadje u takvoj situaciji treba da stane, ugasi motor i potrazi nekog ko ce ga izvuci iz te kaljustine. Nije sramota pitati za pomoc.

    Ono sto mogu da primetim je da neki ljudi, nakon sto bivaju izvuceni iz tog „blata“, ponovo pokusavaju da urade istu stvar ocekujucu drugaciji rezultat.

    Ulazu jos veci trud i jos veci napor i tako iznova i iznova, dok taj glib ne bude toliko dubok da ih vise iz njega ne moze nista izvuci.

     

     

     

    cu14rbmwaaa-wf2

Dizajnirajte ovakav sajt uz pomoć WordPress.com
Započni