Zbogom šopsko

Sezona zimskih salata je počela!

U stvari nije ona počela, nego je paradajz postao bezukusan i/ili bljutav. A papriku su razgrabili za ajvare, fazon budim se ujutru, a na terasi dva lika potpalili, sede na hoklicama, pa babura i šilja samo cvrče. Tih dana u Beogradu je harala paprikajvarska groznica, i ko nije imao sliku na nekoj društvenoj mreži kako obrće te crveno-zelene vragolane na nekoj, podrazumeva se, ludoj i zanimljivoj lokaciji, bio je izopšten iz svih dešavanja. Barem tih dana. Na pijacama su ostale gomile neke paprike sa crnim flekama, ko sa ringle. Može nešto da se probere naravno, ali kad ste obaveza bez, pa istražujete pijac ko Memedović, eventualno i prespavate ispod tezge.

Continue reading Zbogom šopsko

RAWSLI

Kad kažem musli, svi naravno pomisle na razne kornflekse, energetske kašice i ostale industrijske trovače.

Ne.

Ne ljudi, aman!

Ne znam kako nazvati to spremanije, ali svakako znam da se sprema neverovatno brzo, da je sve u njemu prelepo i prezdravo i da može da se kombinuje u stotinu varijanti, što zavisi od ličnih „preferecija“, ukusa, ali i sezone.

I eto, ustali ste ujutru, razgrnuli krmelje, popili bar dve čaše vode, eventualno čašu kombuhe za koju je kod nas zadužena Šari, i stali u kuhinji sa kažiprstom na usni.

Continue reading RAWSLI

PITALI SMO TARU

-Vadi sendvič!

-Čekaj aman, pa nije se ni razdanilo! (a da ne spominjem što nisam još ni ceduljicu sa Bubanj potoka uzeo)

-Daaj, gladan sam.

Pape je očigledno upao u bure gladi kad je bio mali, pa je i otvaranje rampe propraćeno gremlinovskim razdiranjem providne folije, dok su se prvi znaci svetla prelivali po brdovitom nam podAvalju.

Continue reading PITALI SMO TARU

Vodzemni Beograd (iliti Beograd 02)

-Koja je zona?

-Druga ja mislim.

-Znači 2 sata max, a koliko se mi zadržavamo?

-Pa bar 3 ipo rekoše.

-Hm, znači mora se ekonomisati. Bože, i parking razvlačim kao platu. Ne šalji još ništa, kad mi auto izađe iz vidokruga, onda. Spremi poruku, naravno. Ruka u džep, a palac na send,da u stilu Klint Istvuda možeš da pucaš na kontrolora.

Continue reading Vodzemni Beograd (iliti Beograd 02)

Beograd 01

Destinacija: Beograd. Relacija: Dušanovac-Altina. Još jedno putešestvije, ali ovoga puta na domaćem terenu. Ništa manje zanimljivo, uveravam vas, mada meni u tim trenucima i nije baš bilo med i mleko :).

Budim se. Sam. Hoću reći spontano se budim sam od sebe, mada i jesam sam u stanu :). Budim se spontano u faši…, ovaj, kapitalizmu? Nešto ne valja. A i svetlost je previše jaka. Pa da, znao sam. 7 sati je, a navio sam sat u 5. Telefon crko, dabome. Ooooo, gde si Nokio što si se i prazne baterije dizala kao feniks samo zbog mene. Continue reading Beograd 01

Živožder

U nedostatku izraza ili reči u srpskom jeziku (mada i ostalim)  za način ishrane koji preferiramo, za sada mi najprimamljivije zvuči živožder. 🙂

Vegetarijanac nisam, a vegan mi zvuči ko neki fensi vegetarijanac, tipa vegetarijanac sa Dorćola ili Njegoševe. A i definicija vegana me nekako ne obuhvata, još da ne pričamo da ako spomenete da ste taj vegan, ili bilo šta što ne spada u sarmasirpljeskavizam, svi su odmah nutricionisti, i to vrlo stručni, sa hiljadu prekih saveta kako, šta i koliko, dok sabijaju koka kolom poslednji zalogaj rol viršle. Mani me se čoveče.

Continue reading Živožder

MandAtina

Evo i floskule od koje vam se verovatno grče facijalni mišići i podižu obrve: “Nova godina već kuca na vrata…” :-O

I tako u jeku praznične groznice (čitaj: radi se sve manje uz priču da se radi najžešće do sad, žuri se nepotrebno svuda i grabi poslednja čarapa i Knjaz na “sniženju”) treba naći nešto zanimljivo što bi potisnulo kandže kapitalizma barem na koji dan.

Bogami, Srbija za praznike postaje top destinacija, po cenama mi se čini da nam stiže uži krug Rotšilda, Bil Gejts i šaka šeika. Mmmm, šejk.

Continue reading MandAtina

Srbija u 100 destinacija. I još po nešto :)

Design a site like this with WordPress.com
Get started